Jeste li znali da provođenje etičkih treninga koji se temelje na kodeksima etike i etičkim dilemama svakako jest potrebno, ali da njihov učinak može biti ograničen ako nisu pravilno oblikovani? Razlog tome leži u načinu na koji naš mozak donosi odluke – rješenja koja smišljamo u umjetnim uvjetima (poput treninga) često nisu ista kao ona koja bismo donijeli u stvarnim situacijama. Zato ovi treninzi ne daju uvijek očekivane rezultate.
Zašto ljudi donose neetične odluke?
Svi znamo da je ljude teško promijeniti – neki se neće nikada promijeniti – ali ono što organizacije mogu učiniti jest osigurati edukaciju koja će potaknuti zaposlenike da postanu samopouzdani i svjesni vlastitog ponašanja.
Cilj nije samo obučiti ih o pravilima, već ih potaknuti da razumiju vlastite obrasce ponašanja i prepoznaju nesvjesne mehanizme koji ih mogu odvesti u neetične odluke. Kada zaposlenici postanu svjesni svojih unutarnjih pokretača, moći će ih bolje kontrolirati – naučit će kako zastati u dvojbenim situacijama, aktivirati mehanizam samoregulacije i koristiti kritičko razmišljanje.
Uloga kritičkog razmišljanja u etičkom odlučivanju
Kritičko razmišljanje samo po sebi nije alat za donošenje etičkih odluka, ali igra ključnu ulogu u podizanju nesvjesnih predrasuda na razinu svjesnog prepoznavanja.
Cilj kritičkog razmišljanja je pomoći donositeljima odluka da preispitaju vlastite i tuđe predrasude, motive i perspektive. Omogućuje nam da zastanemo, budemo objektivni i otvoreni, te analiziramo situacije na temelju činjenica, a ne osobnih pretpostavki.
Kako je Anaïs Nin mudro rekla:
“Ne vidimo stvari onakvima kakve jesu, već onakvima kakvi mi jesmo.”
Naše percepcije su oblikovane našim iskustvima, emocijama i uvjerenjima. Zato je samosvijest ključna – tek kada prepoznamo vlastite unutarnje filtere, možemo donositi odluke temeljene na stvarnosti, a ne na vlastitim iskrivljenim interpretacijama.
Kroz kritičko razmišljanje zaposlenici uče kako zastati, preispitati situaciju i donositi etičke odluke na temelju svjesne prosudbe, umjesto automatiziranih reakcija.
Što je cilj kritičkog razmišljanja?
- Preispitivanje vlastitih i tuđih uvjerenja, razloga, motiva i stavova.
- Stvaranje prostora za objektivnost i otvorenost.
- Analiziranje situacija na temelju čvrstih dokaza, a ne subjektivnih dojmova.
- Razumijevanje onoga što se doista dogodilo, a ne onoga što naš mozak automatski pretpostavlja
Ovaj proces omogućuje zaposlenicima da ne reagiraju impulzivno, već da prepoznaju vlastite nesvjesne reakcije i donose promišljene odluke. Također ih uči kako biti autentični i transparentni – izražavati svoje misli i osjećaje iskreno, bez iskrivljavanja stvarnosti.
Kako zaposlenici postaju kompetentni u etičkom odlučivanju?
Kada provodimo ovakve treninge u organizacijama, zaposlenici prolaze kroz različite faze učenja:
- Nesvjesna nekompetencija (Unconscious incompetence) – Ne znaju da ne znaju.
Na početku edukacije zaposlenici nisu svjesni vlastitih nesvjesnih obrazaca ponašanja. - Svjesna nekompetencija (Conscious incompetence) – Znaju da ne znaju.
Kroz edukaciju i dublje razumijevanje etičkih vrijednosti, postaju svjesni svojih slabosti i prostora za poboljšanje. - Svjesna kompetencija (Conscious competence) – Znaju da mogu donijeti etičku odluku, ali uz svjestan trud i koncentraciju.
Prakticiranjem naučenog zaposlenici mogu donositi ispravne odluke, ali to zahtijeva svjesnu pažnju. - Nesvjesna kompetencija (Unconscious competence) – Znaju da mogu donijeti etičku odluku bez previše razmišljanja.
Kroz podršku etičkog vodstva i poticajnu organizacijsku kulturu, etično odlučivanje postaje prirodno i automatsko.
Kako potaknuti unutarnju motivaciju za etično ponašanje?
Ovaj model pokazuje da cilj nije prisiliti zaposlenike da se pridržavaju pravila samo zato što su im nametnuta, već ih potaknuti da osjete unutarnju motivaciju da ih slijede.
To znači da organizacija ne bi trebala samo govoriti zaposlenicima “kako se trebaju ponašati”, već im omogućiti da sami dođu do razumijevanja etičkih vrijednosti i usklađenosti s pravilima, bez potrebe za vanjskim pritiskom.
Kada zaposlenici donose etične odluke jer vjeruju u njihovu vrijednost, a ne samo zato što to od njih traži kodeks etike, tada organizacija postiže istinsku kulturu integriteta.
Ovo nije samo mehanizam etičkog ponašanja – to je način kako ga trajno implementirati.
